Granulo je Sunce. Svojim ljubičastim zracima joj je milovalo ružičastu kožu. Lenjo se protegla. Pored nje je ležao nepoznati. Pokušavala je da skupi komade sećanja u celinu, ne bi li shvatila otkud on u njenoj postelji. Zatvorila je oči.
- Čekaj, pa ovo nije moja postelja! - kriknula je.
Probudio se. Video je nju pored sebe. Sve je bilo nepoznato: ona, soba, nebeski svod.
- Mora da sanjam - prošaputao je.
- Dobro jutro. - oglasio se metalni glas. - Želim vam prijatan dan na GYCX56214. Izabrani ste među milionima za naš eksperiment ukrštanja rasa.
Ona je počela da plače, on je bio skamenjen. Ponovo se začuo metalni glas:
- Povratak na matične planete nije moguć. Promena partnera nije moguća. Promena kolonije nije moguća. Od danas ste Ljubica i Teodor. Želimo vam prijatan ostatak ciklusa.
No comments:
Post a Comment