Friday, September 8, 2017

Želim nešto da ti kažem

Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji vučeš taj smešni ranac.
Tebi želim da pružim ruku,
pa da otrčimo zajedno do opservatorije.
Da gledamo Saturnove prstene
I blebećemo o (be)smislu života.

Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji nemaš pojma koji je dan u sedmici.
Želim sa tobom da kasnim i žurim tokom sedmice,
Da se prepiremo koji je danas dan.

Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji si sakrio tminu u očima.
S tobom želim da otkrivam nove boje,
Nepoznate ljudskom oku i da to bude naša tajna.

Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji imaš šmekerski osmeh.
Želim da me tvoj kez nervira kad me spucaju PMS, džangrizavost i melanholija.

Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji nećeš sa mnom na književno veče,
A znam da bi ti se Krstić svideo i da si tvrdoglav i da nemaš pojma.

Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji si odjebao sve Univerzume da bismo napravili jedan sasvim mali, malecni...

Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji ne postojiš.
Želim nešto da ti kažem:
Daj se pojavi više...

Jednom

Jednom ću jasno čuti šapat,
Koji će me prigrliti,
Koji će me ušuškati,
Koji će me zaštiti...

Jednom će ruke čvrsto
Da me obgrle,
Da mi oči zatvore,
Da me miluju.

Jednom će oči
Da me vide,
Da urone...
Da suzu puste.

Jednom će spoznaja
Da dođe kasno...
Jer mene neće biti.