Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji vučeš taj smešni ranac.
Tebi želim da pružim ruku,
pa da otrčimo zajedno do opservatorije.
Da gledamo Saturnove prstene
I blebećemo o (be)smislu života.
Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji nemaš pojma koji je dan u sedmici.
Želim sa tobom da kasnim i žurim tokom sedmice,
Da se prepiremo koji je danas dan.
Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji si sakrio tminu u očima.
S tobom želim da otkrivam nove boje,
Nepoznate ljudskom oku i da to bude naša tajna.
Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji imaš šmekerski osmeh.
Želim da me tvoj kez nervira kad me spucaju PMS, džangrizavost i melanholija.
Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji nećeš sa mnom na književno veče,
A znam da bi ti se Krstić svideo i da si tvrdoglav i da nemaš pojma.
Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji si odjebao sve Univerzume da bismo napravili jedan sasvim mali, malecni...
Hej, ti!
Da, baš ti. Ti, koji ne postojiš.
Želim nešto da ti kažem:
Daj se pojavi više...
No comments:
Post a Comment