Dugo nisam napisala stih,
ni nemir u biti osetila.
Nisam, u moru drugih,
svoj mrak svećom osvetlila.
ni nemir u biti osetila.
Nisam, u moru drugih,
svoj mrak svećom osvetlila.
A mračno je svakog dana,
i koraci su sve teži i teži.
Duša mi je vražja hrana,
i delom na putu leži.
i koraci su sve teži i teži.
Duša mi je vražja hrana,
i delom na putu leži.
I vučem za sobom breme.
I gazim, spotičem se i padam.
Dok mi zlo dahće u teme,
učim da novim mracima vladam.
I gazim, spotičem se i padam.
Dok mi zlo dahće u teme,
učim da novim mracima vladam.
Zato dugo nisam napisala stih.
Ni sveću tanku upalila.
Muka mi je od svih njih,
i pazim na korak... da ne bih zažalila.
Ni sveću tanku upalila.
Muka mi je od svih njih,
i pazim na korak... da ne bih zažalila.
No comments:
Post a Comment